• Kontrola "Betanije" zbog smrti beba
• HRVATSKA ŠTAMPA: Krađa beba u Hrvatskoj? Rekli roditeljima da su im bebe umrle
• DNK otkriva tajne

Zbog slučajeva prevremenih smrti nerođenih beba u novosadskom porodilištu ”Betanija” u toku je unutrašnja kontrola, koja bi trebalo da pokaže da li je bilo lekarske greške.

Za godinu dana pet porodica je javno tvrdilo da su za smrt njihovih beba odgovorni lekari u ovoj ustanovi, a dva najnovija slučaja su se desila u poslednjih mesec dana.

Spasojević, Panin, Ždero, Dorolovački i Šandorov - nijedna od ovih porodica nije dočekala rođenje svog deteta u novosadskoj “Betaniji”. I u poslednjem prijavljenom slučaju, Robert Šandorov optužuje lekare da supruzi Bojani nisu na vreme zakazali carski rez.

Međutim, oni nisu bili spremni da govore pred kamerama.

"Upoznat sam sa slučajem Bojane Šandorov i zbog toga sam za ponedeljak u osam časova zakazao unutrašnji nadzor. Mi ćemo do kraja da ispitamo sve ove slučajeve, ali ne prestajemo da radimo, ovde se u poslednjih 50 sati rodilo čak 55 zdravih beba", kaže Dragan Stojić, v.d. načelnika “Betanije”.

I nakon završenog spoljnog nadzora, porodica Spasojević je punih osam meseci čekala izveštaj, u kojem je pisalo da nema lekarske greške. Međutim, Branislav ne veruje u to, pa je zbog toga tužio i lekare i bolnicu.

"Moja supruga je ležala u ‘Betaniji’, odlagali su dva puta carski rez, zašto to nije urađeno na vreme? Deset dana nakon termina urađen je carski rez, beba je imala četiri kilograma i 200 grama, ne razumem u čemu je bio problem. Evo sad će godinu dana, ništa se nije pomerilo, iz Tužilaštva nikakav poziv nije stigao", kaže Branislav Spasojević.

Nakon poslednjih nemilih događaja u “Betaniji”, načelnik Dragan Stajić, koji je na to mesto došao nakon ostavke Dragana Budakova, kaže da će biti skraćeno vreme čekanja da porođaj počne prirodnim putem.

"Plan je da se što kraće pacijentkinja nakon obrade zadržava u bolnici i da se trudnoća, ukoliko je prenesena, završava u što kraćem roku. Način porođaja će biti određen na osnovu indikacija - ako postoji carski rez, odmah će se raditi carski rez", objašnjava on.

Kao i u “Betaniji”, i u Ministarstvu zdravlja su saglasni da lekari neće moći da izbegnu sankcije ukoliko bude utvrđena greška.

"Preduzeli smo sve, od spoljnjeg, za koji ministar daje nalog, mada svaka ustanova ima i unutrašnji stručni nadzor koji je tome prethodio, do toga da sve mora biti procesuirano i izvedeno pred lice pravde. Ne postoji nijedna, pa ni stručna greška koja se ovde neće analizirati", kazala je danas ministarka zdravlja Slavica Đukić Dejanović.

Ona je dodala da nemili događaji, kakav je i slučaj sa nerođenim bebama u Novom Sadu, traže odgovarajući odnos pojedinih institucija našeg sistema i države.

"Sve ove mere, pa i današnji razgovori idu ka tome da pacijent ima lekara koji ga dobro poznaje, a to je lekar primarne zdravstvene zaštite koji ne sme ubuduće biti čovek koji piše upute, već onaj ko leči pacijenta i dobro ga poznaje", rekla je ministarka zdravlja.

I dok su najnoviji slučajevi smrti nerođenih beba pod unutrašnjom kontrolom, u Betaniji kažu da su pod velikim pritiskom javnosti, ali da su uznemirene i buduće majke koje čekaju porođaj u ovoj ustanovi. U isto vreme, roditelji koji su izgubili svoje bebe, pravdu će potražiti na sudu.

Podsetimo, u novosadskom porodilištu "Betanija" u poslednjih godinu i po dogodio se nekoliko slučajeva smrti novorođenčadi ili nerođenih beba, jer je porodiljama prošao termin predviđen za porođaj.

24 SATA, 23.3.2012. / izvor
Krađa beba u Hrvatskoj?
Rekli roditeljima da su im bebe umrle

Nestalo tijelo bebe: Obitelji Mandić su u riječkom rodilištu rekli da je beba zdrava, a već sljedećeg jutra da je preminula. Iako su tražili, nikada nisu pronašli sinovo tijelo

Dušanka i Čedomir Mandić

Naše bebe ukrali su u riječkom rodilištu i prodali ih imućnim parovima u inozemstvu, tvrde to obitelji Mandić i Herceg.

Dušanka Mandić rodila je 1967., a Ruža Herceg 1984. godine. Priču je u nedjelju aktualizirao austrijski Kleine Zeitung.

Obitelji su u međuvremenu odselile - Mandići u Njemačku, a Hercegi u Austriju. Brankica Herceg (25) i Snježana Mandić (38), u ime svojih roditelja nastavljaju potragu za braćom koja su, kako tvrde, nestala iz rodilišta. Uvjerene su da su im braća živa, jer njihovi roditelji nikada nisu vidjeli tijela preminulih beba.

- Moja mama rodila je 13. ožujka 1967. zdravog dječaka. Liječnik joj je rekao da je maleni dugačak 54 centimetra i težak 2900 grama. Rodila je u devetome mjesecu trudnoće, u terminu. Nakon porođaja držala ga je nekoliko minuta i mazila, a nakon toga netragom je nestao - počinje priču svoje obitelj Snježana Mandić.

Otac Čedomir (71) bio je radnik u brodogradilištu 3. maj, a majka Dušanka (65) krojačica. Liječnici ocu nisu dopustili da je dočeka nakon porođaja, kaže Snježana, ali su mu telefonski rekli da je sin Željko, kako su ga nazvali, zdrav i da je mama dobro. Iste večeri, nastavlja Snježana, medicinska sestra rekla je Dušanki da joj je sin bolestan, ali nisu rekli o čemu je riječ. Sljedećeg jutra rekli su joj da je preminuo tijekom noći.

- Tada je došao moj otac. Nisu objasnili od čega je beba umrla pa su moji roditelji tražili da vide tijelo. Liječnik koji je porodio majku rekao im je da su tijelo već prebacili na patologiju. Moj otac je otišao i od patologa tražio da vidi sina, no ondje ga nije bilo. Sljedeća tri dana otac je dolazio tražeći dijete, no patolog mu je odgovarao da tijelo nije stiglo. Liječnik im je tada rekao da su bebu već otpremili u mrtvačnicu - kaže Snježana.

Otišli su na groblje i ondje vidjeli raku i križ s imenom sina, no nitko im nije mogao potvrditi da je ondje ukopano upravo njihovo dijete. Sljedećeg dana, kaže Mandić, križa više nije bilo. Po dokumentima, doznali su poslije, sina su im pokopali na drugom grobnome mjestu od onoga koje im je grobar pokazao.

- Roditelji nisu dobili iz bolnice ni rodni list ni otpusno pismo novorođenčeta, čak ni smrtovnicu. Odustali su od potrage, ali nisu zaboravili. Godinama slušam njihovu priču i prije nekoliko godina odlučila sam sve pomno istražiti. Platila sam detektiva. Naručila sam dokumente iz bolnice i groblja u Rijeci, a kad su stigli, bili smo u šoku - otkriva Snježana Mandić. Podaci su, tvrde, lažni.

Snježana kaže kako je s roditeljima u nevjerici prevrtala pristigle dokumente.

- Na papirima je pisalo da je moj brat rođen kao nedonošče, dugačak 47 centimetara i težak 2400 grama. Piše da je umro zbog nezrelih pluća, a obdukciju su napravili nakon dva dana. Kako su radili obdukciju bez tijela, pita se umorno Snježana opisujući dalje svoju borbu s vjetrenjačama.

- Sigurna sam da su mog brata ukrali i prodali jer su svi podaci u dokumentima lažni. Moji su roditelji bili mladi i slabijeg obrazovanja, pa nisu mogli istraživati što je bilo s bebom. No svi vjerujemo da je on živ. Želimo da nam se javi, da se konačno upoznamo. Toliko ga dugo čekamo - zaključuje Snježana, čija obitelj danas živi u Njemačkoj. U Austriji živi Brankica Herceg (25). I ona ima sličnu priču iz riječkog rodilišta. Njezina mama Ruža (47) s trudovima je došla u bolnicu 6. listopada 1984. godine. Liječnici su joj nakon pregleda rekli kako je beba umrla u trbuhu. Na porođaju su, kaže ona, bila samo dva liječnika. Bez medicinskih sestara i drugog osoblja.

- Moja mama priča da je cijelo vrijeme osjećala bebu kako se miče u trbuhu, pa je zato odmah nakon porođaja izričito zatražila od liječnika da joj pokažu dijete. Dopustili su joj letimičan pogled, no kako je dobila anesteziju, pala je u san i više se ničeg ne sjeća - objasnila je Brankica. Nakon što se probudila, Ruža je opet zatražila da vidi tijelo bebe jer joj je u sjećanju ostala ružičasta koža, dijete joj nije izgledalo mrtvo.

- Ako je beba bila mrtva, trebala je biti plava, a ne ružičasta. To joj je bilo sumnjivo, a kad je ujutro došao moj otac i također zatražio da vidi dijete, rekli su mu da je posteljica ugušila bebu i da je obveza bolnice pokopati je - priča Brankica. Tijelo je nestalo, a tek su lani dobili dokumente iz bolnice. Tvrde da su u njima lažni podaci jer se ne slažu datumi.

U Srbiji čak imaju i internetsku stranicu za nestale

Roditelji su pokrenuli stranicu www.kradjabeba.org, na kojoj govore o nestancima beba iz rodilišta u Srbiji. Lani su u Španjolskoj otkrili lanac liječnika, svećenika i časnih sestara koji su roditeljima ukrali više od 300.000 beba. Prodavali su ih imućnima.

U rodilištu u Rijeci kažu da im nikad nije nestala beba

Na Klinici za ginekologiju i porodništvo nikad nismo imali slučaj nestanka djece pod sumnjivim okolnostima, rekao je ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. sc. Herman Haller. U Ministarstvu unutarnjih poslova kažu da nisu imali istraga o nestanku beba.

Željka Krmpotić

VEČERNJE NOVOSTI, 5.1.2012. / izvor
DNK otkriva tajne

U laboratoriji Biološkog fakulteta rešavaju zločine, pronalaze očeve, rasvetljavaju istoriju. Često ih angažuje policija, ali i obični ljudi

Ležao bi i danas Slobodan M. iz Despotovca na robiji. Policija je bila uverena u njegovu krivicu, a novine su ga uveliko osudile za gnusno silovanje i ubistvo nesrećne starice. Na svojoj strani imao je samo jednog, sićušnog, ali nepokolebljivog, svedoka - DNK.

Analiza tragova DNK pronađenih na mestu zločina, kao u čistokrvnom holivudskom trileru, donela je prekret. Umesto dežurnog krivca sa dna društvene lestvice, iza rešetaka je završio naočiti dvadesetdvogodišnjak iz komšiluka.

Slobodu su Slobodanu doneli stručnjaci iz DNK laboratorije Centra za humanu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta u Beogradu. Svakodnevno, na osnovu tragova sa mesta zločina, oni identifikuju žrtve, oslobađaju nevine i otkrivaju krivce.

- Policija nas je angažovala u mnogim značajnim slučajevima kao što je ubistvo Jasmine Đošić u Aleksincu ili Brisa Tatona u Beogradu - priča nam „Horejšio“ ovdašnji, dr Dušan Keckarević. - Identifikovali smo Smaila Tarića čija je odsečena glava pronađena u Bulevaru kralja Aleksandra, a delom smo radili i na materijalu iz ubistva Pukanića. Analizirali smo i DNK u slučajevima navodnih krađa beba.

Kada uspete da je pronađete u lavirintu hodnika i stepenica, laboratorija - smeštena u zabačenom delu Biološkog fakulteta, koji je, opet, smešten u zgradi Filološkog - zaista podseća na one koje gledamo u „Mestu zločina“. Epruvete, računari, neobični aparati i nekolicina mladih stručnjaka u belim mantilima i sa maskama na licu. Oprema, kaže nam Keckarević, u potpunosti prati svetske trendove.

Ali, za razliku od „kolega“ iz popularnih serija, njima na vrata kucaju i „obični“ ljudi koji žele da utvrde očinstvo ili provere srodstvo, utvrde da li ih žena vara, ali i naučnici koji od njih traže da ispitaju uzorke stare hiljadama godina.

Nedostaje baza DNK analiza je analiza naslednog materijala kod koje se upoređuju određene sekvence na tom molekulu koje se kod ljudi razlikuju. Skup tih razlika čini jedinstveni profil ličnosti. Samo jednojajčani blizanci imaju identičnu DNK. Iako se o tome dugo govori, Srbija i dalje nema zvaničnu udruženu bazu DNK profila. Sve laboratrije imaju svoje baze u kojima čuvaju podatke iz slučajeva na kojima su radili, ali dr. Keckarević smatra da je neophodno napraviti zajedničku.

- Radili smo čak i analizu ostataka dečjih skeleta iz Lepenskog vira da bismo utvrdili da li su osobe koje su sahranjivane ispod pragova muškog ili ženskog pola - priča Keckarević. - Bilo je i mnogih bizarnih situacija, ljudi koji su nam donosili ženski veš, pelene, žvake... Pokušavali su da uhvate žene u preljubi, predstavljali se kao privatni detektivi...

Desilo se tako da u laboratoriju ušeta privatni detektiv sa gomilom ženskog veša na kojem želi da pronađe tragove ljubavnika. Ubrzo se, međutim, ispostavi da čovek nije privatni detektiv već paranoični muž, a tragovi na vešu njegove žene nisu ničiji - do njegovi sopstveni.

Još se prepričava i slučaj žene koja je htela da utvrdi koji je od dvojice „kandidata“ otac njenog deteta. (Melo)dramatični zaplet nastao je kada je utvrđeno da - nije nijedan. Opštu zbrku koju je nastala prekinula je zaboravna majka koja se u jednom trenutku lupila po čelu i rekla da se setila - trećeg.

Dešava se i da majka ili baka pokušaju da obore analizu očinstva kada im se rezultati ne dopadnu. Ali, kao i u slučaju nevino osumnjičenog Slobodana M., DNK je neumoljiv. A greške - isključene.

V. Mijatović
Foto: A. Stanković