POČETNA STRANA KONTAKT POSTOJEĆI KOMENTARI Vaš komentar VESTI: 2023 2022 2021 2020 2019 2018 2017 2016 2015 2014 2013 2012 2011 2010 2009 2008 2007 2006 2005 2004 2003 2002 ZATAŠKANO: 2001 1998 1996 1972 Izvoz beba LITERATURA STATISTIKA AKTI |
Vesti / Mart 2004
Milojka Knežević, Radinka Marjanov i Vera Medan Grupa roditelja koji sumnjaju da njihova deca nisu mrtva već da su prodata, suprotno izveštajima iz porodilišta podnela je juče prijave novosadskim pravosudnim organima. Radinka Marjanov iz Paraga, Vera Medan i Miholjka Knežević iz Bačke Palanke odlučile su da Okružnom tužilaštvu u Novom Sadu predaju samostalne prijave, nadajući se da će tako ući u trag navodno ukradenoj deci. One su se na taj način pridružile zajedničkoj tužbi 300 novosadskih roditelja, a kao dokaze priložile su izvode iz matičnih knjiga i dokumentaciju iz porodilišta u kojoj su bili prepravljani ili izostavljani podaci. - Ne sumnjam, niti mislim, jednostavno kada pogledam svu dokumentaciju koju sam prikupila - znam da je moje dete živo. Iz SUP-a sam dobila potvrdu da se moje dete i danas vodi kao da živi u našoj porodičnoj kući, na patologiji tvrde da nema Milaninog kalupa sa DNK materijalom koji se odlaže posle obdukcije, u otpusnoj listi kao jedan od uzorka smrti navodi se i sepsa, iako nalaz iz Higijenskog, o čemu imam i potvrdu, pokazuje da moje dete sepsu nije imalo - priča Radinka Marjanov iz Paraga o dokazima koje je do sada prikupila. Radinka se porodila 30. januara 1985. godine u novosadskoj Betaniji. Devojčica, teška 2480grama, kako priča Radinka, prebačena je u Dečiju bolnicu dan kasnije sa objašnjenjem da je sa detetom sve u redu, ali da nema potrebnu kilažu od 2500 grama i da mora u inkubator. Dva dana kasnije majka je otpuštena iz porodilišta i 5. februara u porodičnoj kući u Paragama prima telegram da je dete umrlo. Imala sam 17 godina i bio mi je to prvi porođaj. Sve su majke izlazile sa bebama, a ja sam iz porodilišta izašla sa mužem. Danas kada gledam ove papire i pročitam da je moja beba u bolnici pila majčino mleko, iako ja nisam bila pored nje, obuzme me bes. Ko je to dojio moje dete - pita se Radinka. Vera Medan porodila se u Betaniji samo 15 dana posle Radinke. Da je beba bolesna, iako je na porođaju ocenjena sa 8/10, saznala je posle prvog podoja na koji njena devojčica nije doneta. Sutradan, 16. februara, lekari su je obavestili da je beba umrla. - Kakva je ta noć bila za mene možete samo zamisliti. Dve žene koje su bile u sobi samnom plakale su. Nismo očekivali tako nešto, trudnoća je bila sasvim dobra, čuvala sam se - priča Vera. Sumnja se u nju uvukla kada je otkrila greške u izvodima iz matičnih knjiga, da je dete zavedeno bez prezimena, kao i da je u izvestaju sa obdukcije navedeno da dete, koje je rođeno sa 3.280 grama i 50 centimetara, teško svega 2.130 grama i dugačko 46 centimetara. Uz Veru i Radinku prijavu je podnela i Miholjka Knezević koja je jedina rodila u porodilištu u Bačkoj Palanci 25. maja 1974. godine. Blizanci koje je rodila odmah su odneti u novosadsku Dečiju bolnicu, dok majka ostaje u Bačkoj Palanci. Četiri dana kasnije jedno dete umire. - Najteže mi je bilo kada smo došli po drugog blizanca. Jedna od spremačica prišla je mom starijem sinu, koji je tada imao 4 godine, i rekla u šali: "Jednog brata ćemo ti dati, a drugog nećemo". Zaplakala sam i rekla joj da je meni jedno dete umrlo, a ona se zbunila i pobegla - priča Miholjka. Sve tri žene nadaju se da će im prijave koje su podnele tužilaštvu pomoći da pronađu decu za koju čvrsto veruju da i danas žive. Na Betaniji i u Dečijoj bolnici nadležni juče nisu želeli da komentarišu tvrdnje grupe roditelja. H. Dunđerov
Radinka Marjanov Smatrajući da je žrtva afere nestalih beba, Radinka Marjanov 37 iz Paraga je Okružnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu podnela krivičnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca, zbog sumnje da su joj oteli maloletno dete. Iako je njoj i njenom suprugu Stevi, od trenutka kada im je 5. februara 1985. godine telegramom saopšteno da je devojčica koju je Radinka rodila pet dana ranije umrla, sve izgledalo neubedljivo, crv sumnje je proradio posle otkrića da je u mnogim porodilištima bilo mutnih rabota sa tek rođenim bebama. Već dve godine uporno pokušavaju da saznaju istinu o svojoj kćeri kojoj su po roenju nadenuli ime Milana. - U novosadskom porodilištu sam 30. januara 1985. u 18:15 časova na svet donela zdravu devojčicu tešku 2.480 gr i dugačku 45 cm - priča Radinka. Nije imala nikakvih tegoba. Sutradan su me pozvali da dođem u sobu u kojoj su bile smeštene bebe. To je bio poslednji put da je vidim. Medicinska sestra mi je saopštila da moja devojčica mora u Dečju bolnicu-na odeljenje za nedonoščad u inkubator, jer ima malu kilažu. Prisećajući se svih tih trenutaka i onoga što se kasnije dešavalo, Radinka kaže da je porodilište napustila 2.februara, ali je posle kratkog oporavka kod kuće trebalo da se pridruži bebi. Umesto toga, usledila je najcrnja vest. Suprugu Stevi u Dečijoj bolnici nisu pokazali dete, niti su saopštili gde je odneto. - Moje sumnje su donekle dobile potvrdu decembra prošle godine u Institutu za zaštitu majke i deteta, a zatim i u drugim institucijama kojima sam se obraćala prilikom prikupljanja dokumentacije - objašnjava Radinka. - Mnogo je sumnjivih podataka. U jednoj listi iz porodilišta navedeno je da sam kada sam se porodila imala 18 godina, a ja sam tada bila godinu dana mladja.
Nabrajajući nelogičnosti koje potvrđuju njene sumnje, Radinka kaže da je u matičnoj knjizi napisano da je dete u ovu evidenciju upisano 5. februara - kada je dobila telegram da je umrlo - i u knjigu umrlih ubeležen datum 5. februar. Tragajući za bilo kakvim dokazom koji bi potvrdio njene sumnje ili je razuverio, obraćala se i novosadskom JKP Lisje, gde su joj rekli da u njihovoj evidenciji ne postoji podatak da je beba sahranjena na za to određenoj parceli. U Institutu za patologiju su joj rekli da nisu pronašli kalupe na osnovu kojih bi mogla da uradi DNK analizu. Krajem decembra prošle godine predočeno joj je da u arhivu ovog Instituta ne postoje kalupi na ime Milane Marjanov. - Očajna sam - kroz suze nastavlja Radinka - ne znam gde još da idem i tražim svoju devojčicu, za koju sam sigurna da je živa. Ako se neka devojčica prepozna u mom liku, volela bih da mi se javi. Da upozna svoje roditelje i braću. Nadu da će istrajati u svojoj borbi daju joj primeri ljudi iste sudbine, koji su uspeli da pronađu svoju decu, po rođenju proglašenu mrtvim.
Tragom vesti da je Milan Petrović pronašao biološke roditelje Klimavi dokazi o otmici beba KRAGUJEVAC - Tragom vesti da je Kragujevčanin Milan Petrović pronašao svoje biološke roditelje, razgovarali smo sa opštinskim tužiocem iz Rače Branom Vetrovićem i predstavnicima kragujevačkog SUP-a. Na spisku onih koji su podneli tužbe, koje razmatra Opštinsko tužilaštvo u Rači, za sada nema navedenog lica. Gospodin Vetrović kaže da je reč o izuzetno delikatnoj oblasti i o slučajevima koji izazivaju najsuptilnije emocije. Činjenica je da još niko od lica koja su sa područja Kragujevca podnela tužbe sa zahtevom da se utvrdi činjenicno stanje nije pristala na DNK analize, a one koje su obavljene nisu dostupne tužilaštvu. Slučaj Milana Petrovića vezan je za Vršac tako da ni u kragujevačkom SUP-u nisu mogli da nam daju preciznije podatke. Afera "nestalih beba" je izuzetno interesantna za javnost, smatraju i u kragujevačkom SUP-u. Međutim, prema rečima potpukovnika Gorana Živkovića, još nije podnet nijedan dokaz koji bi potvrdio da je, zaista, reč o otmici tek rođenih beba. Svaka pojedinačna sudbina je priča za sebe.
Verovatno se životni putevi Vladislave Tubić, Rade Pantelić i Nade Otašević nikad ne bi ukrstili da sudbina nije, u čudnoj podeli uloga, onako bahato kako samo ona ume, surovo spojila njihove priče u istoj muci - traganju za istinom o davno umrloj deci. Njihova priča identična je pričama stotinu drugih majki koje su odbile da veruju zvaničnim verzijama o tužnom kraju njihove tek rođene dece. Otvorivši tako poslednjih godina, takozvanu "bebi-aferu", koja poprima dimenzije prave "epidemije". Prema podacima naših sagovornica, samo u prestonici se broj majki koje sumnjaju da su im deca posle porođaja "ukradena", da bi nešto kasnije bila prodata, popeo do cifre od hiljadu i po. U Srbiji, prema nekim podacima, vele ima još oko dve hiljade porodica koje sumnjaju da su na isti način ostale bez svoje novorođenčadi. I sa njima su u kontaktu. Ispomažu se. Nadu im, donekle, podgreva i slučaj Jovana i Bosiljke Groze iz Švajcarske, koji su DNK- analizom, potvrdili svoju sumnju da je Milan Petrović, dvadesetdevetogodišnji Kragujevčanin, u stvari njihov sin, koji je navodno umro nekoliko dana po rođenju. Zajednička za sve tri priče je činjenica da su, kako Vladislava, Rada i Nada vele, na svet, ranih osamdesetih, donele zdravu decu, koja su se naprasno, koji dan po rođenju navodno porazboljevala i ubrzo, pod za njih neprihvatljivim dijagnozama umrla. Ni jednoj nije bilo dozvoljeno da, osim na porođaju, više vidi dete, niti je ijednoj omogućeno da po smrti deteta eventualno identifikuje telo, da ga preuzme i sahrani. - Mada danas lekari tvrde da je svima bilo ponuđeno da preuzmu tela dece i sami obave sahranu, odgovorno tvrdimo da je to najobičnija laž i da ni jednoj porodici tako nešto nije ni spomenuto kao eventualna mogućnost, a kamo li ponuđeno da tako nešto učini. Pa, koja bi to majka odbila da sahrani svoje dete, pa da zna nad kojim parčetom zemlje da klekne i isplače se, gde da zapali sveću - kategorične su majke. "Pandorinu kutiju" majke su otvorile pre dve godine kada su na prvi nagoveštaj pomenute "bebi- afere", odlučile da pokušaju da uđu u trag dokumentacije, koja bi ili potvrdila bolničku istinu, ili oživela njihovu sumnju. Dogodilo se, ovo drugo. - To je takav haos sa dokumentacijom, da je to najblaže rečeno skandalozno. Počevši od porodilišta, pa preko opštine Savski venac i sve do groblja na kojima su, navodno, sahranjivana deca, u papirima se kriju takvi paradoksi da bi i lud čovek shvatio da tu nešto nije u redu - brdo brižljivo sakupljene dokumentacije pred nama, kao dokaz majčinske istrajnosti i vere. - Po toj i takvoj dokumentaciji sasvim je moguće da se dete rodi pod jednim prezimenom, a umre pod drugim. Ne samo to, već u tih nekoliko dana života uspe i pol da promeni, pa negde bude zavedeno kao muško, a negde kao žensko. Da podaci o roditeljima budu nekompletni ili ćak potpuno pogrešni. Na papirima o uzroku smrti nigde imena i potpisa prijavioca smrti, nigde potpisa lekara, nigde sprovodnice leša... Dogodi se čak i da detetu nadležne službe dodele i matični broj, ili pak da njegovu smrt prijave i evidentiraju pune dve i po godine kasnije - suviše sličnosti u tri priče. Što je bilo na njima, majke su učinile. Reč ima policija i tužilaštvo, od kojih vele imaju malo vajde i gotovo nikakve pomoći. Uz još nekoliko stotina krivičnih prijava podnetih Prvom i Drugom javnom tužilaštvu protiv, što opštine Savski venac, što porodilišta na njenoj teritoriji i jednog dela osoblja tih bolnica, nalaze se i Vladislavina, Radina i Nadina.
M. Medenica |
ENGLISH DOLIJALI: VESTI IZ SVETA VAŽNO ZNATI: IZMIŠLJOTINE ZVANE GEN I DNK EUGENIKA KUĆNI POROĐAJ BAZA PODATAKA SLUCAJEVA: 1950-1969 1970-1979 1980-1989 1990-1999 2000-2009 2010-2019 DEČIJA BAZA PODATAKA: TRAŽIM RODITELJE |
kradjabeba.org